Tijekom posljednjih mjeseci ponovno se intenzivno govori o obveznoj ugradnji razdjelnika topline u stambenim zgradama koje koriste centralno grijanje. Prema aktualnim propisima, vlasnici stanova trebali bi do početka 2027. godine imati ugrađene razdjelnike ili druge sustave za individualni obračun potrošnje toplinske energije. Međutim, sve je više stručnjaka, predstavnika stanara i pravnih stručnjaka koji upozoravaju da građani ne bi trebali donositi ishitrene odluke.
Da napomenemo :
od 1. rujna, kreće naplata naknade za poticanje učinkovitosti grijanja — iznos od najmanje 50 centi po kvadratnom metru kućanstva koje iz bilo kojeg razloga nema ugrađene razdjelnike.
25 eura mjesečno, 300 godišnje, 3.000 eura za 10 godina
Posebnu pozornost izazvala je najava pokretanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske kojim se osporavaju pojedine odredbe Zakona o tržištu toplinske energije te pripadajućih pravilnika. Podnositelji smatraju da postoje ozbiljna pitanja vezana uz ustavnost pojedinih mjera, proporcionalnost troškova te zaštitu prava vlasnika stanova.
Jesu li razdjelnici doista rješenje za manje račune?
Građanima se godinama poručuje kako će razdjelnici omogućiti pravedniji obračun grijanja i smanjiti ukupnu potrošnju energije. No iskustva iz prakse često su podijeljena.
Brojni suvlasnici zgrada koje su već ranije uvele razdjelnike navode da očekivane uštede nisu ostvarene ili su bile znatno manje od najavljivanih. U nekim slučajevima računi su čak porasli zbog načina obračuna zajedničke potrošnje, dodatnih troškova očitanja te specifičnosti samih zgrada.
Stručnjaci koji se protive prisilnoj ugradnji ističu da razdjelnici ne mjere stvarnu količinu toplinske energije koju stan primi, već služe kao alat za raspodjelu ukupne potrošnje među stanovima. Upravo zbog toga smatraju da građanima nije zajamčena niža cijena grijanja.
Novi troškovi za građane
Osim same kupnje uređaja, suvlasnici moraju računati i na troškove ugradnje, održavanja, očitanja te eventualnih dodatnih zahvata na sustavu grijanja.
Posebno zabrinjava činjenica da mnoge zgrade imaju zastarjele instalacije koje bi prije uvođenja razdjelnika zahtijevale ozbiljniju energetsku obnovu. Bez kvalitetne izolacije, novih prozora i modernizacije sustava grijanja, mnogi stručnjaci smatraju da se očekivani učinci razdjelnika teško mogu ostvariti.
Drugim riječima, postoji opravdano pitanje hoće li građani ponovno ulagati vlastiti novac u sustav čiji rezultati nisu jednoznačno dokazani.
Ustavni sud mogao bi promijeniti situaciju
Najvažnija okolnost koju građani trenutno ne bi smjeli zanemariti jest činjenica da je pokrenut postupak kojim se traži ocjena ustavnosti postojećih zakonskih rješenja. Predlagatelji tvrde da određene odredbe zadiru u vlasnička prava te nameću nerazmjerne troškove vlasnicima stanova. Također traže privremenu obustavu pojedinih mjera dok Ustavni sud ne donese konačnu odluku.
Ako bi Sud prihvatio dio navoda iz prijedloga, moguće su izmjene zakonskog okvira ili odgoda primjene pojedinih obveza. Upravo zato dio stručne javnosti smatra da bi bilo razumno pričekati razvoj događaja prije donošenja konačnih odluka o većim ulaganjima.
Građani traže jasne odgovore
Rasprava o razdjelnicima ponovno je otvorila pitanje koliko su građani zapravo informirani o svim troškovima i posljedicama koje donosi nova regulativa. Na društvenim mrežama i forumima sve je više korisnika koji izražavaju zabrinutost zbog mogućeg povećanja računa i dodatnih financijskih opterećenja.
Bez obzira na to kakav će biti konačan ishod, jedno je sigurno – odluka o obveznim razdjelnicima ne bi smjela biti donesena bez potpune transparentnosti, stručnih analiza i jasnih dokaza da će građani od nje imati stvarnu korist.
Dok traje pravna bitka i dok Ustavni sud ne zauzme konačan stav, mnogi smatraju da je najrazumnije pričekati i dobro proučiti sve informacije prije nego što se ulože stotine ili tisuće eura u sustav čija se opravdanost još uvijek ozbiljno preispituje.